Prunusi su rod listopadnoga, rjeđe vazdazelenog drveća i grmlja iz porodice ružovki.

Obuhvaća dvjestotinjak vrsta umjerenog područja. Najupadljiviji varijeteti ukrasnih prunusa su stabla, koja se obično zovu ‘cvatuće trešnje’. No, postoje mnogobrojni grmoliki pa i vazdazeleni oblici. Glavna im je uloga stvaranje živica i zaklona, ali mogu poslužiti i kao soliteri. Patuljasti oblici pogodni su za posude.

P. laurocerasus je, ako se ne reže, grm do 5 metara visine i njegov su osnovni ukras veliki sjajnozeleni kožasti listovi. Na prvi pogled nikad ne biste rekli da je ta biljka tako blizak rod našoj običnoj ili onoj ukrasnoj, japanskoj trešnji.

Kuglasta trešnja, Prunus fruticosa Globosa nije tipični predstavnik grupe ukrasnih trešanja, jer joj osnovni ukras nije cvijet. Cvate u aprilu jednostavnim sitnim bijelim cvjetovima. Plodovi joj se vrlo rijetko razviju. Osnovna dekorativna vrijednost ovog kultivara je oblik rasta - okrugla, zbijena krošnja na ravnom stablu. Kod sadnje ova biljka več u starosti od 5-6 godina izgleda kao odraslo drvo a nakon toga raste sporo pa je preporučamo za male vrtove i drvorede u uskim uličicama.

Kod uzgoja ovog kultivara koristi se, obično, dvostruko cijepljenje. Prvo se uzgoji podloga, korijen, pa se nacijepi kultivar za ravnu stabljiku pa onda krošnju. Korijen je često neka podloga manje bujnog rasta (Colt ili sl.), za stablo se biraju kultivari lijepe kore a krošnja je kultivar Globosa, inače grm kuglastog rasta. Traži mnogo sunca. Voli plodno vlažno zemljište s nešto više vapna.

Rod jela (Abies) obuhvaća više vrsta vazda zelenog drveća iz umjerenih područja sjeverne polutke.

Kao i smreke razgranjuju se pršljenasto ali im grančice uglavnom ne vise. Iglice se drže izbojka pločasto proširenom bazom. Iglična je brazgotina plitka i okruglasta, te je radi toga, nakon opadanja iglica, grančica glatka. Vrlo dekorativne jeline plosnate iglice su kod večine vrsta s gornje strane sjajno zelene a s donje imaju dvije izražene bijele pruge puči. ora debla dugo je glatka, sivkasta, s mnogo smolnih vrećica. Muški su cvatovi u pazušcu najgornjih iglica, a ženski na vrhu izbojka.

U hortikulturi se kod nas rijetko koristi obična, bijela jela. Puno su češće njene neobičnije rođake kao što je koreanska jela (A. koreana), kavkaska jela (A.nordmanniana), jela dugoigličarka (A.concolor), balzamasta američka jela (A. lasiocarpa) ili španjolska (A.pinsapo).

Svaka od njih ima neke karakteristike koje je uvrštavaju u omiljene hortikulturne rekvizite i sve ih zbog pravilnog koničastog habitusa i zelenih iglica možemo kititi za Božić. Unesite ih u stan s korijenom, posađene u teglu da im se možete radovati i iduće godine. Imat ćete pun stan prirodnog mirisa, a nećete cijele praznike usisavati iglice po tepihu i priroda će vam biti zahvalna na novom stanovniku vrta. Dovoljno razloga da se potrudite.

Smreka je do 50m visoko i 2m debelo drvo. Deblo joj je vitko i ravno, punodrvno, promjera do 1m.

Grane su jače otklonjene, donje su prema dolje savinute.

Smreka je najčešće božićno drvce. Osim nje, u puno manjem postotku ukrašavaju se i jela, plava smreka, kavkaska jela i omorika. Pogrešno se u narodu, božićno drvce naziva bor.